Veliki tetrijeb (Tetrao urogallus l.) gluhan je ukras i biser visokoplaninskih lovišta. Posebno veliki primjerci, kapitalci, oduvjek su se mogli vidjeti u šumama Klekovače i Osječenice. Tako je i danas. Pored lovaca i ljubitelja prirode veliki tetrijeb plijenio je i plijeni pažnju umjetnika, kako književnika tako i slikara. Nezaboravna je ljubavna pjesma tetrijeba u doba parenja. Na ovoj stranici pokušaćemo da prikažemo ljetnu epizodu iz života jedne od najtajanstvenijih, najintrigantnijih i najljepših životinjskih vrsta koja nastanjuje šume u bližoj i daljoj okolini Drinića.
 
Nakon završenog parenja u aprilu ili maju, što prvenstveno zavisi od nadmorske visine i klimatskih karakteristika staništa, život koke i mužjaka se iz osnove mijenja u odnosu na hladnu zimu i burno proljeće. Koke se bave majčinskim obavezama (pravljenje gnijezda, nošenje i ležanje na jajima, piljenje i briga o potomstvu) dok mužjaci odlaze u potragu za hranom da bi nadoknadili energiju koju su izgubili tokom parenja. Mužjaci, po nekim teorijama ostaju u blizini koka a po drugim mužjak i ženka se razdvajaju odmah nakon parenja i žive odvojeno sve do sljedećeg proljeća.

Koke se najčešće gnijezde nedaleko od mjesta parenja. U šumskoj stelji u nekom udubljenju, najčešće među korjenjem stabala, pod izvaljenim stablom ili ispod gustih grana dubećih stabala, koka pravi jednostavno gnijezdo koje oskudno oblaže biljnim materijalom, mahovinom i ponekim perom. Koka snese obično 5 do 9 jaja u gnijezdu na kojima leži prosječno 27 do 28 dana. Koka napušta gnijezdo samo ako pokušamo da je uhvatimo rukama.

 
Ishrana tetrijeba sa nastankom vegetacionog perioda u odnosu na zimu, kada jede uglavnom iglice četinara, mnogo je raznovrsnija i bogatija. Sastoji se pretežno od mladih pupoljaka i listova četinara i lišćara, raznih sjemenki, zatim insekata i raznih zeljastih biljaka. Osnovnu ishranu tek izleženih pilića čine insekti koji su osnovni izvor bjelančevina za njihov rast i razvoj. To su najčešće mravi (odrasli i larve), pauci, gliste i crvi, skakavci razne vrste tvrdokrilaca. Hladna i vlažna proljeća negativno utječu na podmladak tetrijeba tako što znatno redukuju brojnost insektskih vrsta koje pilići koriste u ishrani. Smatra se da pilići nemaju sposobnost da primjećuju insekte ako nisu u pokretu, a za vrijeme hladnog vremena oni su umrtvljeni i nepokretni. Nakon kritičnog ranog ljetnog perioda odrasliji mladunci do jeseni polako prelaze na režim ishrane odraslih jedinki.
 
U drugoj polovini ljeta u potrazi za svježijom hranom tetrijebi se penju na više planinske položaje, sve do gornje granice vegetacije (najčešće do 1800 metara). Tamo pronalaze razne sočne jagodaste plodove kji su im najomiljenija hrana: borovnicu, brusnicu, malinu, kupinu, jagodu, kao i razne vrste insekata. Tetrijebi hranu pronalaze tokom dana krećući se po zemlji, dok noć provode po granama pojedinih stabala.
 
Mitarenje počinje nakon parenja, sredinom maja. Odvija se postepeno i polako. Mužjaci prvo mjenjaju perje na glavi i vratu, a zamjena cjelokupnog perja dešava se krajem jula i početkom avgusta. To je najopasniji period za mužjaka jer izvjesno vrijeme gubi sposobnost letenja. U to doba tetrijeb se sklanja u najmirnije i najnepristupačnije dijelove staništa štiteći se na taj način od prirodnih neprijatelja. Tokom mitarenja dolazi i do promjene rožnatih dijelova tijela (ljuštenje kljuna, noktiju i zamjena resica na prstima). Kompletno mitarenje se završava krajem septembra i početkom oktobra. Za razliku od mužjaka kod koke se mitarenje vrši postepeno sve do zime, zbog čega i ona gubi sposobnost letenja. Priroda je obdarila koku još jednom sposobnošću adaptacije na životnu sredinu u odnosu na mužjaka-mimikrijom. Kada koka nepomično stoji u šumskoj vegetaciji gotovo ju je nemoguće primjetiti.
 
Pilići se takođe odlikuju mimikrijom , sve do potpunog odrastanja kada mužjaci poprimaju svoje kitnjasto crno-metalnozeleno perje. Promjena perja kod pilića počinje rastom pera na repu i krilima. Poslije druge nedjelje starosti, oni već imaju ograničenu sposobnost letenja. Tokom ljeta pilići mjenjaju perje dva puta, a u jesen dobijaju sve osobine odraslih. Kada se koka sa pilićima nađe u neposrednoj opasnosti pred čovjekom ili nekom grabljivicom, ona lukavo skreće pažnju na sebe, da bi odvratila pozornost od pilića, tako što se lagano povlači glumeći nesposobnost letenja. pilići se u takvoj situaciji vješto skivaju u obližnje gustiše a ima slučajeva kada padaju na leđa i kandžama navlače na sebe lišće, travu ili mahovinu tako da postanu potpuno nevidljivi. U kasnu jesen odrasli podmladak tetrijeba odvaja se po polovima tako da mladi mužjaci izvjesno vrijeme žive zajedno u grupi, dok mlade ženke ostaju sa kokom. Do narednog proljeća ove zajednice se raspadaju na pojedinačne primjerke.
 

Tokom vegetacionog perioda , zbog načina života i raznih oblika adaptacije na životnu okolinu, tetrijebska divljač postaje gotovo neprimjetna u lovištu, ali ipak, iskusno i uvježbano oko može primjetiti tragove koje ova divljač ostavlja iza sebe. Na taj način, između ostalih, se i utvrđuje brojno stanje jedinki u lovištu. Ukoliko se nađemo u tetrijebskom staništu u večernjim časovima po tihom vremenu, imaćemo prilike da čujemo zvuk snažnog klepeta krilima koji proizvodi tetrijeb prilikom penjanja na neko stablo gdje mirno provodi noć.

 

Krajem ljeta i u jesen odrasle primjerke možemo sresti na šumskim kamionskim putevima na koje silaze radi uzimanja posebnih nerastvorljivih kamenčića (gastroliti) koji pomažu varenju želuca zbog većih količina i teže probavljive hrane koju uzimaju u tom periodu. Velikog tetrijeba i njegovu koku teško možemo primjetiti golim okom ali zato u proljeće, ova tiha i neprimjetna ptica nam se ponovo pokazuje u punom sjaju i ljepoti pružajući nam nezaboravno zadovoljstvo.

(PODACI UZETI IZ "LOVAČKIH NOVINA" BROJ 4 APRIL 2005.)