Nakon dva dana od gostovanja naših zemljaka u Elemiru, sada kada su se utisci i emocije dovele u red, napisao bih:
Domaćini na visini zadatka, prijedsednik Dukić je organizovao sve u znaku prijatnog druženja. Domaćini, pojedinačno, bolji od boljega. Stručna služba na čelu sa lovnikom obezbjedila je da završimo lov nepovređeni, a da pritom uživamo u lovu na zeca i fazana i da ulov bude bogat. Naš veliki Rajko Kecman-Kec je kratkim i sažetim govorom rekao sve što se očekivalo tog momenta, a to je da je lov viteška disciplina, da ga čuvamo u granicama časti i da vjeruje da je podmladak takav da će tako i ostati.
Ja kažem, da kada dođe vrijeme da se povuče u sjenku svoga zanata, nek mu ostane u obavezi da lovstvo petrovačkog regiona ostavi u nasledstvo sebi ravnom i da njegovo povlačenje mi lovci ne osjetimo u negativnom smislu… Gosti primjerni, časni, uvjek dobro došli i ovaj put su svojim duhom “napunili baterije” nama kojima je Petrovac u srcu.
I na kraju, poslije svega, došao je i rastanak. 29. na Svetu Nedelju skupiše se i gosti i domaćini ispred lovačkog doma u Elemiru da se pozdrave i rastanu kako to braći dolikuje.
U očima se vidjela nada za što skoriji sastanak, ovaj put u Driniću…
U 15:30 nakon iskrenih rječi i pozdrava, mali mini-bus se polako gubio kroz vojvođansku maglu odlazeći prema Srpskoj, Driniću,Petrovcu… Nije sramota reci, bilo je i suza.I na kraju da dodam da se osjetio izostanak Bokija Brkljača, Predraga Budimira i Barešića. Da su bili i oni, druženje bi bilo potpunije i ljepše… Tekst i foto: Predrag Ličina, Vršac, Srbija.