-Vrijeme će pokazati koliko je razdvajanje gazdinstava u Potocima i Driniću finansijski opravdano. Lično, ne vidim tu neku veliku opravdanost, osim što će, na neki način biti više prisutna pojačana kontrola proizvodnje i realizacije. Recimo, za ovu godinu, u drinićkom gazdinstvu imamo oko nekih 86 000 kubika realizacije, a u Potocima oko 48 000. I to je neka optimalna količina, koja svjedoči da bi oba gazdinstva mogla poslovati pozitivno. E, sad kako će to zaista biti,u ovom trenutku niko ne zna, jer i vama je poznato da u djelatnosti u kojoj ja radim imamo dvije jake troškovne stavke. Jedna se odnosi na izdvajanje za lokalne zajednice, a ukoliko bi se zakonski postotak od 10 % za lokalne zajednice smanjio na 3%, na čemu se trenutno radi, onda bi to bilo veliko olakšanje za naše poslovanje. Ono što također u drinićkom gazdinstvu ostaje kao velik problem svakako je daleko veći broj zaposlenih nego što bi trebao biti, pošto većina radnika ostaje ovdje. Ali, višak radnika generalno je problem u kompletnom preduzeću „Šume RS“ , jer na nivou Javnog preduzeća imamo proizvodnju od 2 miliona kubika, a po tome bi trebalo da imamo 2000 radnika, dok mi imamo 4.400. Što znači da bi u ovom gazdinstvu trebalo da imamo od 85 do 100 radnika najviše. A ostaje 170 zaposlenih, dakle najmanje 70 predstavlja višak. Na koji način bi se taj problem mogao riješiti, o tome je u ovom trenutku nezahvalno pričati – istakao je u razgovoru za „Petrovačke vijesti“ vršilac dužnosti direktora Šumskog gazdinstva “Oštrelj-Drinić“, Slobodan Štrbac, koji je na to mjesto došao 24.04.2012.godine, dok je do toga dana bio tehnički direktor u istom preduzeću.

PV: Kakvo je trenutno finansijsko stanje u Šumskom gazdinstvu „Oštrelj-Drinić“ i koji je, po Vašem mišljenju, osnovni uzrok krajnje teške situacije u kojoj se ova firma nalazi?

– Naglasio bih da do trenutka kada sam preuzeo dužnost v.d. direktora nije bio isplaćen nijedan lični dohodak u tekućoj godini, a poslovali smo sa gubitkom u prethodnoj godini od 704.000 KM i sa zajedničkog računa smo podigli oko 980.000 KM. Od tog perioda pa do danas, ostvareni su prilično dobri rezultati. Međutim, ne može se biti zadovoljan, jer su troškovi veći od planiranih prihoda. Mi smo u prvih devet mjeseci poslovali sa gubitkom od 740.000 KM. Međutim, gubitak je nastao iz nekoliko razloga. Prvo, na ime ispravke vrijednosti (potraživanja od kupaca iz prethodne godine ), izvršili smo ispravku u iznosu od 120.038 KM. Drugu veliku stavku predstavlja PDV koji nije zaračunat kupcu za prodaju šumskih drvnih sortimenata sa inostranstvom, a taj posao je vodila generalna direkcija. Pošto roba jeste naša, po tom osnovu, po rješenju kontrole uprave za indirektno oporezivanje, morali smo platiti iznos od 56.228 KM. Zatim, troškovi za održavanja vozila povećani su za 14.000 KM, iz prostog razloga što raspolažemo starim voznim parkom, kojeg nismo obnavljali nekoliko godina i zbog toga troškovi održavanja daleko više koštaju, jer je uvijek teško planirati kad bi se ta vozila mogla pokvariti i šta bi se s njima moglo dogoditi. Jedan dio novca morao se izdvojiti i za dnevnice radnicima koji su vršili pošumljavanje u Potocima, jer gore nema viška radne snage kao ovdje. To se već nekoliko godina tako radi. Također, po državnim propisima došlo je do povećanja troškova za premije osiguranja, i to za 19. 479 KM.
Što se tiče realizacije, moram napomenuti da smo u 2011. godini imali 140.000 kubika realizacije, ostvarili smo prihod od 12 miliona KM, pa smo iskazali gubitak, a u 2012. godini imamo iste troškove, a 104 hiljade kubika realizacije i iskreno, ni sam ne znam koja bi to matematika i koji bi to račun mogao dovesti do toga da budemo pozitivni. Iskren da budem, samo radi radnika i njihovog zadovoljstva, nastojao sam da održim likvidnost. Sa zajedničkog računa nisam dizao ni marke, a isplatio sam radnike završno sa desetim mjesecom (bez doprinosa na platu). Nemam velikih dugovanja prema dobavljačima (možda nekih 250 hiljada KM), a imam neisplaćena dva lična dohotka za radnike, s tim što se nadam da bih uskoro mogao obezbjediti isplatu dohodaka za novembar, ukoliko uspijem da naplatim dugovanja koja postoje prema nama, a trenutno radim na tome. U svakom slučaju, što se tiče fizičkog obima proizvodnje i finansijskog izraza, ja ću uraditi ono što je planirano, možete biti sigurni u to. Ali, da li će to biti dovoljno za podmirenje svih troškova, to zaista ne znam.

PV: Koliko trenutno duguje ŠG „Oštrelj-Drinić“ lokalnoj zajednici?

-U toku prošle godine izdvojili smo za lokalne zajednice 894.134,73 KM, a u ovom trenutku opštini Petrovac dugujemo 438.604,26 KM.

PV: Sve što ste do sada naveli predstavlja regularne troškove, ali činjenica je da ima i onih drugih, jer u poslednje vrijeme na vidjelo su izašli brojni problemi, a možemo slobodno reći i kriminalne radnje, koje se odvijaju unutar ovog gazdinstva. S jedne strane, imamo izvještaj u kojem se navodi da u pojedinim rejonima ima dosta posječenih stabala, koji uopšte nisu doznačeni. S druge strane, već mjesec dana aktuelna je priča o nedozvoljenoj sječi u neposrednoj blizini izvorišta Medenac, Ograđenica i Mudinovac. S treće strane, postoje dokazi da je ovo Šumsko gazdinstvo davalo novac pojedinim izvođačima radova za izvođenje onih poslova, koje su istovremeno obavljali i radnici ovog preduzeća. Kako Vi komentarišete sve ove radnje, ko je za njih odgovoran i na koji način odgovorni snose posljedice?

-Nažalost, sve te informacije su tačne. Što se tiče duplih troškova oko izvođenja radova, taj problem smo imali u dva slučaja. Naši ljudi su radili u šumi, a plaćano je pojedinim izvođačima za obavljanje tog istog posla. Jedan je slučaj u Kozilima, drugi u Bunari. Mi smo tim izvođačima napravili knjižne obavijesti i oni su ih prihvatili i platili su te iznose. Nepravilnosti je registrovala interna kontrola na nivou Javnog preduzeća, oni su vidjeli u stvari da su u pojedinim odjelima naši izvodili radove, a da je plaćano i izvođačima, jednom lokalnom i jednom iz Ribnika. Od mene se zatim tražilo da napravim te knjižne obavijesti, što sam ja i učinio. U svakom slučaju, firma je obeštećena što se toga tiče. Bar finansijski, ali moralno sigurno nije.
Kada je riječ o nedozvoljenoj sječi pored izvorišta, da bi ona imala karakter zaštićenog područja, u stvari se ista moraju ograditi. Prema tome, ta ista masa koja se nalazi u toj ogradi, prilikom izrade šumsko-privredne osnove, izbacila bi se iz etata za taj odjel ili za više odjela, u zavisnosti koju površinu bi to zaštićeno područje zauzimalo. Jednostavno, moralo bi biti ograđeno i u toj površini bi se onda provodile zaštitne mjere, pa bi se u tom slučaju, doznačivala samo suha, suhovrha, bolesna, oštećena i upropaštena stabla. Međutim, za odjele koji su u blizini izvorišta, ne postoji proglašenje zaštićenih područja, a nema ni ograde. Projektantima koji su do sada radili šumsko-privrednu osnovu niko nije ni spomenuo ta izvorišta. Uprkos rješenju opštinske Administrativne službe o zaštitnoj zoni za izvorišta iz 2011. godine, po našoj šumsko-privrednoj osnovi to je do sada tretirano kao površina u kojoj se izvode normalni šumski radovi, ali prilikom doznake tih površina, ja sam insistirao na tome da se doznači daleko manje nego što je planirano, čisto zbog tih izvorišta. I ništa više od toga ja nisam ni mogao uraditi.
Što se tiče posječene šume u rejonima, koje čuvaju rejonski lugari, mi smo protiv trojice njih pokrenuli disciplinski postupak i izrekli im kaznu – tri mjeseca po 10% od ličnog dohotka. O tome sam ja odlučivao na nivou gazdinstva i mislim da je kazna adekvatna, jer se, na svu sreću, ne radi o velikoj količini ukradene robe – količina iznosi otprilike po 50 -60 kubika u svakom rejonu. Ukoliko se ovakva praksa nastavi, sledeća kazna bi sigurno bila prestanak radnog odnosa. Do sada za ovakve propuste niko nije kažnjavan, a u tom izvještaju također je navedeno da su pojedini panjevi i stariji, što znači da su nepravilnosti ostale još iz prethodnih godina.

PV: A ko je onda do sada podnosio te izvještaje, ako već, kao što kažete, ima i starijih panjeva? Kako je prethodnih godina moglo da piše u izvještaju da je sve u redu, ako je jasno da ipak nije bilo u redu?

-Ti rejoni se pregledaju jednom godišnje. Ko ih je radio prethodnih godina, ja stvarno ne znam, kao što ne znam zašto za to niko nije odgovarao. Pošteno da vam kažem, ne bih ni htio da se bavim s tim.

PV: Iz direkcije JP „Šume RS“ stigla je naredba da upravnici radilišta mogu biti samo inženjeri šumarstva. Zašto do dana današnjeg niste ispoštovali tu naredbu?

-Istina je da je ta naredba stigla prije tri, četiri mjeseca. Međutim, u sredini jedne godine zaista bi bilo teško mijenjati upravnika radilišta, jer bi se onda morala izvršiti primopredaja i obaviti mnogo drugih stvari, koje je nezgodno raditi u sredini godine. To je, inače, veoma složen posao.

PV: Hoćete da kažete da taj posao ne znaju raditi inženjeri, a znaju tehničari?

-Pravo da vam kažem, to baš i nije posao koji se može prelomiti preko koljena i ne može se tek tako odmah postati upravnik radilišta. Tu bi za početak morao odrediti čovjek, koji će jedno vrijeme biti prisutan kod izvođenja tih radova, da bi ušao u te poslove i sve evidencije koje mora da vodi, jer to nijedan inženjer koji je završio fakultet, do sada jednostavno nije radio i nije imao priliku da radi. Najprije bi se morao dobro upoznati sa tim poslom, pa tek onda da prihvati na sebe tu odgovornost. Naše tehničare u ovom gazdinstvu koji rade taj posao, mi smo jedva naučili da to rade i u ovoj godini oni su to radili krajnje korektno, tako da nemamo nekih primjedbi na njihov rad. Ukoliko se baš bude insistiralo na toj odluci, mi ćemo je onda ispoštovati. U skorije vrijeme stalan posao u gazdinstvu trebalo bi da dobije još šest inženjera, pa bi se onda već moglo razmišljati o tome da jedan ili dvojica od tih mladih inženjera preuzmu posao upravnika radilišta, uz pomenute pripreme koje bi trebale trajati najmanje šest mjeseci. Doduše, meni je malo nezgodno da o tome pričam, jer nisam siguran do kada ću tačno ostati u ovom gazdinstvu, ali kada bih se ja pitao – tako bih radio.

PV: Kada ćete se Vi pridružiti radnom kolektivu odvojenog gazdinstva „Klekovača-Potoci“?

– Konkurs za direktora bio je raspisan još prije par mjeseci, ali izbor nije izvršen. Da li će konkurs i kada biti ponovo raspisan, ja to zaista ne znam. Do kraja januara ostajem ovdje, do tada sam na mjestu v.d. direktora gazdinstva. Mada mi je rečeno da postoji mogućnost da ostanem ovdje do marta, jer se tada radi završni račun za prethodnu godinu.

PV: Komisija za diobni bilans je formirana, ali još uvijek ništa nije zvanično potpisano. Kako je onda već počela podjela osnovnih sredstava i kako će do kraja biti raspoređena sva materijalno-tehnička sredstva?

-Jedan dio sredstava koji je iz Potoka donesen nakon spajanja dva gazdinstva, sada je vraćen. Radnici iz Potoka odustali su od toga da se dijele LKT traktori, dakle sva četiri ostaju ovdje. Također, ovdje imamo 32 radnika koji rade u sječi, pa Potočani nisu htjeli motorne testere i svu tu prateću opremu. Uzeli su jedan buldožer do sada i svoje vozne jedinice. A kada je riječ o novcu, diobni bilans finansijskog dijela je pri kraju, naše računovodstvo još uvijek radi na tome.

PV: U javnosti se već duže vrijeme spekuliše informacijom da će velika površina zemljišta, koju koristi Šumsko gazdinstvo “Oštrelj-Drinić“ otići pod koncesiju radi izgradnje turističkog centra. Kakav je Vaš stav o tome i ujedno, šta mislite o osnivanju Parka prirode, o čemu se također priča ovih dana?

-Mislim da šumu treba iskoristiti maksimalno, ne samo da se sječe i trguje drvetom. Ukoliko ona može da pruži još nekih mogućnosti u domenu turizma, kao što je u ovoj priči slučaj, to svakako treba podržati. Izgradnju ski centra i sve aktivnosti koje bi on eventualno pružio najsrdačnije pozdravljam, ali da se prvo tačno vidi koje će površine biti obuhvaćene tom djelatnošću i šta ostaje za našu šumarsku djelatnost. U aktuelnom projektu oko osnivanja Parka prirode spominje se 24 hiljade hektara, što u stvari obuhvata kompletna Kozila, tačnije rečeno 80% teritorije opštine Petrovac-Drinić, kompletnu teritoriju Istočnog Drvara i jedan dio Ribnika. I naravno da želimo da znamo ko bi u tom slučaju upravljao Parkom i šta bi bilo sa našim gazdinstvom, ako je upravljač neko drugi. A u projektu oko izgradnje Turističkog centra postoje informacije da bi bile potrebne dvije hiljade hektara, što nije mnogo. Dok pitanje o koncesiji zemljišta nije pitanje za mene, već za Vladu RS, jer ona je vlasnik šume, a mi smo samo korisnici. Prema tome, mi ne možemo ni razgovarati ni dogovarati sa koncesionarima, pošto im mi svejedno ne možemo ništa ni ustupiti, Vlada Republike Srpske o tome odlučuje.
Što se tiče aktuelne priče o osnivanju Parka prirode, moram priznati da mi iz Šumskog gazdinstva nismo bili upućeni i uključeni u sami početak rada, mislim da se razgovori uglavnom odvijaju unutar Vlade RS i lokalnih zajednica. Šumsko gazdinstvo, kao jedna od zainteresovanih strana, koja je morala biti tu od samog početka, praktično je zaobiđena, što nikako nije u redu. Naravno da ja nisam protiv nečega što je napredno, ali taj koji hoće da uradi nešto napredno mora dokazati ovom narodu da je to zaista napredno. Dakle, ako se radi nešto revolucionarno, bolje od ovoga što je do sada bilo, treba da bude i transparentno i da se dokaže da je to zaista u našem najvećem interesu. Međutim, moram priznati da se sve nekako odvija u rukavicama, mi smo vrlo slabo informisani. Vjerujete li vi da najviše rukovodstvo Javnog preduzeća doskora nije za ovaj projekat ni čulo? To mi zaista nikako nije jasno. Mi smo tražili od Ministarstva da nam se dostave tačni projekti i informacije koji se odnose na to kako će se vršiti korištenje naših šuma i koje su površine u pitanju. Insistiramo na odgovoru na pitanje šta će biti sa našim radnicima ukoliko Gazdinstvo ne bude upravljalo sa tim Parkom, jer tu postoje različite opcije ko bi mogao biti upravljač. Dakle, ako je nešto kvalitetno, naravno da se niko neće buniti, samo što nam svima treba više informacija u vezi s tim. Niti možemo biti protiv, niti možemo biti za, kad jednostavno nismo dovoljno upoznati ni upućeni u cijelu tu priču.
B. PUĐA