Nikada za vrijeme drinićke štraparijade vrijeme nije bilo naklonjeno organizatoru Opštini Petrovac-Drinić. Kiše, oluje, vjetrovi, hladnoće, svaka nedaća. Ali kao ove godine nepogoda još nije bilo. Samo je falio još snijeg, sve ostalo je bilo tu. Organizacioni odbor se dugo dvoumio da li da odgodi cijelu manifestaciju a onda je ipak odlučeno da se, kao što je i najavljeno, Osma po redu drinićka štraparijada ipak održi 1. i 2. juna ljeta gospodnjeg 2013. na megdanu u Kozilima, poviše Drinića. Odluka puna rizika i neizvjesnosti, za koju je bilo potrebno mnogo hrabrosti i sreće. Vjerovatno se tipovalo na onu narodnu da hrabre i sreća prati.
Zato je i ova fotografija desno, vjerovatno, najsipmpatčnija reklama cjelokupnog zbivanja. Veli tu mudrac vrli: ” Ako se po kafi dan poznaje, ovaj će biti savršen!” Dan je više podsjećao na Noev biblijski potop, a blato na Cerski bitku. Tu nikakva kafa nije pomagala. Ali dalo se uočiti da će borba za svakoga mušteriju biti bezpoštedna. Ugostitelji su priredili i neka iznenađenja i moram priznati postigli su željeni efekat. Svi su bili zabezeknuti i kao takvi napunili šatore gdje su plesale go-go plesačice. Zašto se zovu tako da se pretpostaviti, a kako im je bilo na hladnoći kao takvim, i to se da pretpostaviti. Kakve veze ima jedna tradicionalna manifestacija sa ovakvim nastupima obnaženih djevojčica oko šipki ispod šatora dalo bi se sažeti u onu: “Niđe veze!” Ali baš to je upalilo i vjerovatno napunilo džepove inventivnih i profitom nadahnutih šatordžija. Ko zna kakva nam sve iznenađenja neće prirediti iduće godine.
Dakle, da počnemo od početka. Kiša je padala cijeli dan i noć prije manifestacije kao i prvi dan, u subotu, kad su planirane vožnje lakih samaca i parova. Vučeni su trupci od 1,2 kubika za samce i 2,9 kubika za parove. Laki konji su oni koji na vagi ne pređu 600 kilograma. Čekajući da kiša malo jenja dočekalo se i podne. Pošto se nebo nije razvedravalo odlučeno je da se pristupi početku ceremonijala otvaranja.
A taj ceremonijal počinje preciznim vaganjem konja kao i veterinarskim pregledom. Kao i prošle godine i ove smo mogli vidjeti sva čuda moderne tehnologije. Naime, u vratu konja se nalazi elektronski čip u kojem je zapisano sve o konju. Podaci se isčitavaju preciznim detektorom koji posjeduje veterinarska inspektorka. Na slici desno se vidi cjelokupni postupak.
Zatim, iz čuvenoga Jandrinog šešira takmičari furmani izvlače startne pozicije za svoje konje. Na slici lijevo vidimo člana Organizacionog odbora Jandriju Budimira i furmana i vlasnika konja Enesa Lozića iz Bosanskog Petrovca. Pošto je staza bila izuzetno teška startna pozicija je mogla odlučivati i pobjednika. Nakon toga, svi takmičari i njihovi konji napravili su povorku-defile na stazi a načelnik opštine Petrovac-Drinić, gospodin Drago Kovačević je svečano otvorio Osmu po redu drinićku štraparijadu. Bez čizama dubokih gumenih i debele jakne taj dan se stvarno nije nikako moglo.
Prvi je startovao Enes Lozić sa svojim konjima Bećarem i Cvetkom. Na slici lijevo vidimo njihov mali predah pred odlučnu završnicu. Trku su završili i izvukli balvan težine 2,9 kubika na stotinu metara u vremenu od 3,59 minuta. Vidimo tu, takođe, da je posjeta taj prvi dan bila više nego oskudna. Bilo kako bilo ipak se ispostavilo da je redni broj takmičara vrlo bitna stvar. Lozić je dugo boravio na čelnoj poziciji.
Ali prošlogodišnji šampion Nikola Lizdek sa Ravne Romanije koji je sa lakim samcima prošle godine zauzeo i prvo i treće mjesto tek je trebalo da nastupi. I opravdao je svoj renome. Sa svojim konjima Cvetkom i Jadranom ovozio je najbrže i za 3,17 minuta zauzeo prvu poziciju koju je sačuvao do kraja. Treći je bio Stanko Majstorović iz Meline a njegovi konji Rubin i Mrki su trku završili sa vremenom 4,42 minuta. U lakim samcima prvo mjesto je zauzeo konj Cvjetko vlasnika Miluna Gavrilovića, druga Ruža furmana Milinković Svetozara a treći Vihor, Čaje Nisveta iz Turbeta.
U nedjelju, napokon, bilo je bez kiše iako je nebo govorilo da je ona tu negdje , u najavi. Teškaši, konji preko 600 kila, zaokuplaju uvijek veću pažnju. Na slici lijevo vidimo ogromne vučne konje, takozvane belgijanere. Zovu se Lotos i Kortez a doveo ih je gazda Sveto Marić – Kepalo iz Gruda, Zapadne Hercegovine. Kortez je u takmičenju teških samaca osvojio treće mjesto, Nikola Lizdek sa Sokolom drugo, a prvak je ponovo bio šampion ZIS sa svojim Mangom.
ZIS je imao dva para. Prvi par je vozio na početku i dovezao do 27 metara. Poslije njega konji braće Ritan prevlače preko te dužine. A onda i Duceljini prevlače ZISOVE konje. Sve se vrti oko 30 metara. “Uskuvalo” blato na stazi i težak trupac usporavaju napredovanje. A onda izlaze da vuku Moro i Boris, ZISOV drugi par konja i odvlače do nedostižnih 79,9 metara. To su novi šampioni a vidimo njihovo pobjedničko povlačenje na slici gore. Na slici desno vidimo slavlje drugoplasiranog Nikole Lizdeka sa konjima Jadranom i Sokolom. Oni su odvukli do 32,2 metra. Sa identičnom dužinom su povukli i konji Duceljini.. Treći su bilo Kepalovi Kortez i Lotos sa dužinom navlačenja 31,45 metara.
To bi bila kratka hronologija događanja na Osmoj drinićkoj Štraparijadi. Na kraju, uslijedile su dodijele novčanih i robnih nagrada za prva tri mjesta u sve četiri kategorije. Taj dan kiša ipak nije pokvarila užitak gledanja ove viteške discipline. Mnogobrojni posjetioci ostali su i poslije završetka da slave do duboko u noć. Organizacionom odboru traba uputiti sve čestitke na hrabrosti i dobroj i standardnoj organizaciji ove manifestacije a za nadati se da će iduća godina, konačno, donijeti i neke ljepše i prikladnije vremenske prilike.