Drinić se 16. juna 2010. oprostio od svoga načelnika Milanka Brkljača. Pred kućom žalosti slio se široki svijet iz cijele Krajine. Potom je kovčeg sa posmrtnim ostacima prekriven srpskom trobojkom prenesen u drinićku crkvu gdje je služeno opijelo za pokoj duše. Nakon toga tužna kolona je krenula ka bukovačkom groblju gdje je oproštajni govor pročitao predsjednik Skupštine opštine Petrovac-Drinić gospodin Dejan Prošić. On je međuostalim naglasio: “Bio je predan radnik, briljantan rukovodilac i nepokolebljiv borac, njegova deviza je bila „BOLJE JE IZGORJETI NEGO UVENUTI“.
Ratna nesreća njegovog naroda i porodična tragedija kroz gubitak brata Dragana ne pokolebljavaju ga , već mu daju snagu, volju i energiju, osjećaj da tuđu nesreću, tuđu patnju doživljava kao sopstvenu. Naš bol bio je i njegov, zato je ruku pomoći pružao svakom ko ju je zatražio i kome je bila potrebna.
Od njega smo učili kako se kaže „Žao mi je“ „Oprosti“ „Molim te“ „Hvala“, da čovjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.
Njegov rad nije ostao nezapažen, brojna su priznanja stizala od kojih treba izdvojiti orden Svetog Save drugog reda kojim ga je odlikovao Sveti Sinod SPC, te najviše priznanje Boračke organizacije RS.” Ručak daća na koji su pozvani svi prisutni održana je u prostorijama restorana “Sunce” u osnovnoj školi u Driniću. Iza ovakvog čovjeka ostaje velika praznina.